IZGUBLJENA GODINA
Godišnji izveštaj za 2007. godinu
Acrobat
PDF (4.59mb) >>>
Karakter političkih promena u Srbiji 5. oktobra 2000. godine i kasnije,
u decembru 2003 (nakon ubistva premijera Đinđića), nije obezbedio konsenzus u pogledu
temeljnih savremenih vrednosti, uključujući i ljudska prava na kojima srbijansko
društvo treba da počiva. To se odražava i na javni diskurs kojim dominira argumentacija
o "ugroženosti srpstva" i "zaveri sveta" protiv Srba zbog njihove
slobodoljubivosti. U tom smislu poricanje odgovornosti za zločine i masovna kršenja
ljudskih prava je "logična" posledica strategije srpskih elita koje sprečavaju
otvaranje dijaloga na tu temu, konstatuje godišnji izveštaj Helsinškog odbora za
ljudska prava u Srbiji. Prihvatanjem (mada nevoljno i nepotpuno) međunarodnog prava -
koje će dugoročno imati važnu ulogu u zaštiti ljudskih prava, Srbija je dobila okvir
neophodan za promicanje koncepta ljudskih prava. Međutim, u toku 2007, kao i prethodnih
godina, Srbija nije u potpunosti sarađivala sa Haškim tribunalom. Štaviše, u toku
prošle godine ta saradnja je takoreći zaustavljena, a izručenje Ratka Mladića i još
trojice optuženih prestali su biti tema u domaćoj javnosti. Medijska manipulacija o tome
gde se nalazi najpoznatiji haški optuženik i slepo verovanje Karle del Ponte, glavne
tužiteljice, da će ubediti srbijanskog premijera da preda Ratka Mladića doveli su do
banalizacije i marginalizacije ove važne teme.
Prema ocenama izveštaja za 2007. godinu, u senci rešavanja statusa
Kosova, kroz medije i sa skupštinske govornice sugerišu se "uniformnost i
homogenizacija, vrednosno jednoumlje, jedinstvo nacije i vere". Paralelno sa
retoričkom odbranom Kosova, kroz medije se prebacuje krivica za celokupno stanje i
gubitak Kosova na "domaće izdajnike" koji se tako pretvaraju u "žrtvene
jarce".
U najnovijem godišnjem izveštaju pod naslovom "Srbija 2007:
Samoizolacija - realnost i cilj " Helsinški odbor ističe je 2007. godina je za
Srbiju još jedna izgubljena godina u traganju za vlastitim identitetom i vizijom
budućnosti. U suštini, nacionalizam bio i ostao dominantna politička opcija koja do
sada nije dobila respektabilnu alternativu. Srpska politička klasa i elita nisu se
odrekli teritorijalnih pretenzija, čak ni u godini kada je nekadašnja Jugoslavija,
rešavanjem kosovskog statusa, ušla u završnu fazu raspada. Srbija nije mogla ostvariti
funkcionalnu modernu državu, jer je državnom pitanju (ekspanziji) uvek davala prioritet
na štetu civilnih vrednosti, suvereniteta građana i participativne demokratije.
Na preko 500 stranica teksta, izveštaj Odbora za 2007. godinu, pored
uvoda, pokriva oblasti grupisane u sledeća poglavlja - "Elita i alternativa",
"Društveno-ekonomski procesi", Transformacija struktura državne sile",
"Verske zajednice", "Ustavno-pravni okvir", "Regionalni
izazovi", "Obrazovanje", "Medijska scena", " Nationalne
manjine", "Srbija i Haški sud", "Redefinisanje spoljopolitičke
orijentacije", "Nezavisnost Kosova" i "Srbija i susedi".
Sa osvrtom na prethodnu godinu, Helsinški odbor ukazuje da poruke da
Srbija može biti partner Evropskoj uniji samo ako je cela dovode u pitanje njenu
privrženost procesima evropskih integracija. Optužbe na račun SAD i NATO da podstiču
fragmentaciju Srbije i stvaranje "lažne države", protivljenje dolasku misije
EU na Kosovo, povlačenje ambasadora iz zemalja koje su priznale nezavisnost Kosova,
pohvale na račun policije nakon skandaloznog mitinga u Beogradu i izostanak oštre osude
nasilja i pljački, vode oštroj polarizaciji u društvu i izazivaju zabrinutost ne samo
manjina, nego i liberalnog građanstva.
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji preporučuje:
- Da nova vlada odmah vrata diplomatske odnose sa svetom na nivo pre proglašenja
nezavisnosti Kosova;
- Da u što kraćem roku stabilizuje unutrašnji politički ambijent kako bi se obnovilo
poljuljano poverenje stranih investitora i banaka:
- Da se što hitnije nastave pregovori sa EU za pristupanje Sporazumu o stabilizaciji i
približivanju (SSP) kako bi se otvorila perspektiva pristupa fondovina EU, neophodnim za
ekonomski i društveni oporavak zemlje:
- Da se što pre završi proces privatizacije javnih preduzeća;
- Da vlada vodi stimulativnu politiku prema malim i srednjim preduzećima;
- Da konstruktivno priđe saradnji sa Haškim tribunalom i u tom smislu preda sve tražene
optuženike koji se kriju u Srbiji;
- Da sprovede reformu obrazovanja u skladu sa Bolonjskom deklaracijom i zahtevima vremena
bez čega Srbija trajno ostaje bez ljudskog resursa neophodnog za strukturne promene
društva i privrede;
- Da se stvori povoljan ambijent za otvaranje društvene rasprave o Miloševićevom
nasleđu kako bi se napravio bilans dvodecenijske promašene politike i stvorili uslovi za
raspravu o alternativnim opcijama za budućnost Srbije;
- Da se spreči partokratija i omogući profesionalizacija državne uprave i drugih
relevantnih ustanova i institucija;
- Da se stvori atmosfera za promovisanje koncepta ljudskih prava i posebno definiše
politika uključivanja manjina u politički, društveni i ekonomski život na ravnopravnim
osnovama;
- Da se organi države sa posebnim senzibilitetom odnose prema socijalno ugroženim
kategorijama stanovništva kao što su deca, stari, hendikepirani i druge osetljive grupe;
Izveštaj za 2007. godinu, štampan na srpskom i engleskom jeziku,
objavljen je zahvaljujući pomoći Švedskog helsinškog komiteta za ljudska prava. Uskoro
će biti dostupan na sajtu www.helsinki.org.yu
, a sada već u kancelariji Odbora - Ulica Rige od Fere 20/V.
Beograd, 2. juni 2007.
Acrobat
PDF (4.59mb) >>> |